1. Hitozan
Hitozan je prirodni biopolimer proizveden deacetilacijom hitina. To je alkalni polisaharid polimeriziran iz glukozamina. Ima bogate rezerve i širok raspon izvora. Sam po sebi i njegovi produkti raspadanja nisu toksični. Hitozan i njegovi derivati mogu poboljšati adheziju i agregaciju trombocita te uzrokovati stvaranje krvnih ugrušaka kroz interakciju s negativno nabijenim trombocitima i crvenim krvnim stanicama; osim toga, trombociti se aktiviraju i oslobađaju učinkovite tvari, čime se ubrzava koagulacija. Hitozan također ima antibakterijsko djelovanje i može se koristiti s drugim materijalima za izradu hemostatskih obloga. Hitozan je kandidat za idealno hemostatsko sredstvo s biološkom aktivnošću. Kako bi se poboljšao učinak hemostaze, kitozan se miješa s drugim funkcionalnim sastojcima kako bi se pripremio kompozitni materijal na bazi hitozana, koji može postići brzu i učinkovitu hemostazu.
2. Celuloza
Godine 1945. oksidirani celulozni hemostatski materijali uvedeni su u kirurške operacije. Lako se koriste i imaju dobru biokompatibilnost i baktericidna svojstva. Regenerirana oksidirana celuloza je upijajući hemostatski materijal sličan celuloznoj kiseloj gazi ili pamuku napravljen oksidacijom celuloze. Kao derivat celuloze, nije toksičan i ima dobru biokompatibilnost i biorazgradivost. Njegovi produkti razgradnje sadrže glukozu i celobiozu, koji se mogu apsorbirati u tijelu unutar 2-7 dana i potpuno razgraditi u roku od 4-8 tjedana. Jednostavan je za korištenje, vrlo lako se lijepi na nepravilne površine koje krvare i nema adhezije na površini medicinskih uređaja kao što su instrumenti i rukavice, ali proizvodi od celuloze imaju jaku apsorpciju vode, tako da instrumente treba držati suhima prije upotrebe.
3. Škrob
Škrob je visoki polimer glukoze, koji se može razgraditi u glukozu pomoću -amilaze u tijelu. Načelo škrobnih hemostatskih materijala je da površinske mikropore mikroporoznih polisaharidnih čestica djeluju kao molekularna sita, koja mogu trenutačno apsorbirati vodu iz krvi i skupiti formirane elemente u krvi (kao što su čimbenici zgrušavanja, trombociti, fibrin, crvena krvna zrnca, itd.) na površini čestica za proizvodnju "instant gela", koji igra ulogu u mehaničkom blokiranju vaskularnih ruptura; istodobno se znatno povećavaju lokalne koncentracije trombocita, čimbenika zgrušavanja i fibrina te se aktivira i ubrzava endogeni mehanizam zgrušavanja. Škrobni hemostatski proizvodi prikladni su za kardiotorakalnu kirurgiju, urologiju i otorinolaringologiju.
4. Kolagen i želatina
Kolagen čini veliki dio izvanstaničnog matriksa, igra ulogu strukturne skele u tkivima, ima dobru staničnu kompatibilnost i utječe na stanične funkcije kao što su diferencijacija, migracija i sinteza proteina. Kolagen ima veliku površinu koja upija vodu. Kada se materijal nanese na površinu rane, može apsorbirati protok krvi nekoliko puta veći od vlastite mase, a apsorpcija vode može doseći više od 30 puta više od vlastitog volumena. Najčešće korišteni kolagenski zavoj je tip I ili denaturirani kolagen tipa I, a većina kolagenskih zavoja sadrži goveđi, ovčji ili prerađeni svinjski kolagen.
Želatina je hidrolizirani koloid nastao enzimskom (kiselinskom ili alkalnom) hidrolizom kolagena. Želatinski hemostatski materijali djeluju u završnoj fazi kaskade zgrušavanja krvi kako bi pospješili stvaranje fibrina. Dostupni su u obliku spužvice, praha i granula. Želatinski materijali mogu se prilagoditi nepravilnim ranama i kirurškim šupljinama. Želatina može apsorbirati do 40 puta veću masu krvi i proširiti se do 200% svoje početne veličine. Osušene spužve od želatine mogu se izrezati na bilo koju veličinu i oblik, a mogu se nanijeti na suho ili izravno na površinu koja krvari. Nakon primjene pritiska, krvarenje se može zaustaviti.
Za razliku od oksidirane celuloze, kolagen i želatinski hemostatski materijali imaju neutralnu pH vrijednost, pa se mogu koristiti sami ili s lokalnim biološkim agensima poput trombina koji pomaže pri zaustavljanju krvarenja. Tijelo ih obično apsorbira za 4-6 tjedana, pa se mogu ostaviti u tjelesnoj šupljini ili šupljini rane.
5. Fibrinogen
Fibrinogen hemostatski materijali uglavnom se sastoje od fibrinogena pripremljenog iz ljudske plazme (sadrži faktor koagulacije ⅩⅢ, fibronektin i aprotinin) i koncentrata trombina. Kada se ove dvije komponente pomiješaju, one simuliraju posljednji korak lančane reakcije trombina. Fibrinogen se aktivira trombinom, a fibrinogen se postupno agregira i na kraju stvara krutinu fibrina, koja igra ulogu u preoperativnoj i postoperativnoj hemostazi i adheziji tkiva.
Proizvodi od fibrinskog ljepila nisu prikladni za korištenje u kliničkoj kirurgiji u slučajevima arterijskog i velikog venskog krvarenja. Pri uporabi proizvoda s fibrinskim ljepilom potrebno je paziti da proizvod ne uđe u krvne žile kako bi se izbjegla tromboza. Tekuće fibrinsko ljepilo koje sadrži traneksamsku kiselinu je neurotoksično i stoga se ne može koristiti u operacijama s istjecanjem cerebrospinalne tekućine ili pukotinama dura mater. Tekuće fibrinsko ljepilo je neučinkovito u sprječavanju curenja gušterače, žučnih kanala, mokraćnog sustava, crijeva i zraka, pa se rutinska uporaba ne preporučuje.